Podrška obitelji osoba s poremećajem iz spektra autizma (2020. – 2022.)
Trogodišnji program Grada Zagreba podrazumijeva četiri grupe aktivnosti: Ljetni program, Psihosocijalnu podršku, Ranu intervenciju i Službu podrške. Prestankom nastave obično prestaju i sve dodatne školske i izvanškolske aktivnosti. Za roditelje školaraca, tako i roditelje djece s poremećajem iz spektra autizma, to je vrijeme kad se pitaju kako organizirati čuvanje djece, kako im osmisliti vrijeme dok su na poslu. Ljetni program će se odvijati u prostorijama Udruge 4 dana tjedno u trajanju od 4 sata, a raspored provedbe raznih kreativnih, rekreativnih i edukativnih aktivnosti bit će organiziran prema dobi korisnika.
Psihosocijalna podrška obiteljima osoba s autizmom realizirat će se kroz grupnu interakciju, roditelji će imati mogućnost razmjene iskustva, razviti osjećaj pripadnosti i uzajamne podrške, kao i vještine potrebne za samostalno nošenje s aktualnim poteškoćama. Rad u grupi zasniva se na konceptu cjelovitog, iskustvenog i socijalnog učenja. Planira se 10 susreta u trajanju od 120 minuta jednom tjedno, vođenih od stručnjaka educiranih za pružanje navedene usluge.
Rana intervencija se definira kroz sve oblike poticanja orijentiranog prema djeci i individualnog savjetovanja orijentiranog prema roditeljima koji se primjenjuju kao izravne i neposredne posljedice nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće. Program rane intervencije uključit će i uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja te sprečavanje pojave dodatnih poremećaja u funkcioniranju i ponašanju, a što će djetetu s poremećajem iz spektra autizma omogućiti integraciju u redovne oblike odgoja i obrazovanja i dugoročno doprinijeti prevenciji institucionalizacije. Program se odvija 2 – 3 puta tjedno s jednom obitelji u prostorijama Udruge, ali i njihovom domu te zahtijeva kontinuitet od minimalno 6 mjeseci.
Skrb o odrasloj osobi iz spektra autizma može biti tjelesno i emocionalno iscrpljujuća. Da bi bili u mogućnosti nastaviti s pružanjem skrbi, roditelji moraju uzeti u obzir i svoje potrebe, koje su često stavljene u drugi plan zbog potreba osobe o kojoj se brinu. Pruženom podrškom omogućava se da obitelj zadrži svoju primarnu funkciju, a to je briga o njezinim članovima, te se prevenira institucionalizacija osoba s autizma. Obzirom na specifične potrebe osoba s autizmom te individualan pristup svakom korisniku, važno je da asistenti u podršci budu stručne osobe s dugogodišnjim iskustvom u radu s navedenom populacijom.
