Žuta boja sreće

„Sustav predugo roditelje drži u neznanju što, naravno, ne smatram dobrim. Trebalo bi to požuriti, da se već s godinu ili dvije može započeti i djetetovo liječenje. Jer dijagnoza se može postaviti vrlo rano i već tada se može početi raditi na otklanjanju. Ali ne znam tko bi se time bavio“, rezignirano govori te ustvrđuje kako se, naposljetku, većina brige i skrbi ipak prepušta roditeljima. „Vjerujem kako bi, da se na vrijeme krene sa strukturiranom terapijom, podražajima i senzornom terapijom, barem troje od desetero djece moglo ostvarivati višu funkcionalnost nego kada se s njima uopće ne radi ili se počne raditi prekasno.“