Hvala obitelji Grgić na donaciji

Kao i sve aktivne udruge, Udruga za autizam – Zagreb, programe i projekte koje svojim korisnicima besplatno pruža, financira kroz natječaje ministarstava, gradova, lokalnih samouprava, te natječaje poslovnog sektora, zaklada te zahvaljujući privatnim donacijama. O ovom zadnjem, mnogi već sve znaju jer zemlja nam u velikoj mjeri počiva na dobroj volji brojnih, takozvanih malih ljudi. Onih koji svojim prilozima ispravljaju razne krivde, onih ljudi čija imena često nitko niti ne zna, osim kao uplatitelja na bankovnom izvodu, no i to je u redu, jer njima nije ni važno da se negdje čuje za njih, nego da daju svoj doprinos dobrom razlogu. A ono što ti “mali ljudi” rade je puno više nego što su svjesni, naime, oni su ono pogonsko gorivo koje daje snagu za krenuti naprijed čak i kad više nemate ni kapi benzina, a cijene su preko noći podivljale.

Imamo sreću imati prekrasne osobe oko nas. Mame, tate, sestre, braću, bake, djedove i prijatelje koji se o svojima najbližima s autizmom brinu s toliko ljubavi da je to često neopisivo. Neopisivo. Jer to je jedna sasvim drukčija vrsta ljubavi i brige, ona koja često ne spava, ona koja liježe i budi se bez fige u džepu, bez oklijevanja, bez ostatka, bez sumnje, bez umora, čak i kada joj je – a to je ljudski – dosta svega. Srećom poznajemo puno takvih ljudi i to nas sve zajedno oplemenjuje. No danas vam želimo spomenuti obitelj Grgić koja nas je, onako staložene, oborila s nogu.

Baka i djed Grgić imaju svoju priču koja se odvija između Njemačke i Hrvatske, a posao i srce malo vuku na jednu pa na drugu stranu. Imaju veliku obitelj i imaju unuka Petra kojem je dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma. Njemačka je zemlja u kojoj, pogađate, sustav puno brže funkcionira i pomaže roditeljima da što prije dođu do potrebnih informacija i odgovarajuće njege. Snaha Valerija i sin Josip naših Grgića krenuli su u tu priču upoznavanja s poremećajem o kojem ranije nisu puno znali, uronili su u sve informacije kako bi Petru pružili što mu treba. Baka i djed također su se bacili u koštac s autizmom kako bi ga shvatili, kako bi svojeg Petra razumjeli bolje nego se to ponekada može. Ne zapostavljaju ni drugu unučad, dapače, to su angažirani baka i djed kakve samo možete poželjeti, a što je najbolje, još uvijek nađu vremena da se zapitaju: “A što bi se još moglo napraviti?”

I što im je palo na pamet? Pa to da bi se moglo pomoći onima koji se sa poremećajem iz spektra autizma bore u Hrvatskoj, u Zagrebu. Jednog su se dana odlučili javiti, uzeli su telefon u ruke i nazvali. Kako možemo pomoći? Što trebate? Kako da doniramo? I nije stalo na tome, jer u misiju koju su si zadali Grgići, uključilo se još more onih s kojima su okruženi i kojima je srce na pravom mjestu. Od gospođe koja je novac za svoje malo sitno zadovoljstvo odlučila kroz dulji period preusmjeravati nama, pa do svećenika koji je sadržaj škrabice preusmjerio u UAZ. Netko od Grgićevih ljudi je donirao deterdžente za pranje rublja, netko posteljinu, netko je donirao prijevoz iz Njemačke do Hrvatske. Znate ono – kad se male ruke slože, sve se može. Grgići dokazuju da je to istina, a čak i ne moraju nikome zavrtati ruke da bi ih upogonili! Ljudi žele biti dio ove veće priče.

Grgić su nas posjetili u prostoru udruge, razgovarali smo kao da se znamo barem stoljeće, i sve što bismo o njima željeli podijeliti s vama, ne može stati u jedan tekst. S druge strane oni su toliko iskreno skromni da vjerojatno ne bi ni željeli da se o njima ovako piše. Ono “pomoći drugome”, njima je u krvi. To njima nije obaveza nego život. Želja da se pomogne dolazi iz unutarnje potrebe da se živi život dobrog i poštenog čovjeka. Kako njima može biti dobro ako nisu nešto dobro napravili i za nekoga drugoga? Eto takvi su vam Grgići, ljudi čija nesebičnost prelazi granice s kojima smo se do sada susretali, ljudi čija velikodušnost zbližava, ljudi čija autentičnost potiče želju da im se približimo u ljudskosti, a nama je drago što smo postali dio njihove proširene obitelji. Pa neka netko kaže da se obitelj ne može odabrati, odmah ćemo uputiti demantij!