Majka djeteta s autizmom: Dobila sam 7 odbijenica, nema gdje ići na rehabilitaciju

ZA DJECU s autizmom nema nikakve podrške, ni u zdravstvenoj ni u socijalnoj zaštiti, govori za Index Suzana Rešetar, majka 14-godišnjeg dječaka s autizmom, ujedno i predsjednica udruge Sjena. Naime, ona je poslala upit svim institucijama u Zagrebu i okolici koje bi trebale pružati rehabilitaciju i habilitaciju djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom oko terapije za njenog sina. Od devet upita, dobila je sedam odgovora. Svi su odbili pružiti uslugu rehabilitacije za njezino dijete. Pitamo je što želi od psihosocijalne podrške, odnosno što ona točno znači.

U školi za djecu s autizmom je tijesno i opasno, ugurani su u male učionice s krovnim oknima

Ovo je škola za djecu s autizmom i za djecu s intelektualnim teškoćama, to su njihove učionice u školi Centra za autizam u zagrebačkoj Dubravi. U tim klaustrofobičnim izbicama svakodnevno borave djeca koja su posebno osjetljiva na gužvu, na zvukove, i kojoj treba prostora za osamu i odmor. Taj “prostor” je kauč, jedva uguran u svaku tu prostorijicu, uz minijaturne radne stolove i ostalu opremu. U ovako malim učionicama, istima već četrdeset godina, boravi i po pet učenika i nastavnik, u nekima još i asistent, pri čemu su mnogi učenici već i odrasli ljudi, jer polaznici imaju od sedam, do 21 godine. Unutra se guraju već odrasli dečki, nekima je i preko sto kilograma.

Bolnica prvi put dozvolila da pas bude uz vlasnicu na porodu, imala je poseban razlog

Amee Tompkins ima autizam i godinama se bori s tjeskobom. Kako i sama kaže, ponekad je znala kuću ne napuštati mjesecima, čak niti kako bi otišla u trgovinu ili liječniku. Zbog toga je netko trebao biti uz nju u trenucima koji su veoma delikatni. Zaključeno je kako je najbolji izbor njezin ljubimac. Dvogodišnja kujica Belle bila je s njom u kolima hitne pomoći, potom na odjelu intenzivne njege, kao i na odjelu gdje je smještena nakon carskog reza. Primalja je bila ta koje je predložila da se psu dopusti ući jer je vidjela koliko kujica umiruje svoju vlasnicu.

Uvjeti u kojima borave djeca s autizmom: “To je savršen recept za tragediju”

“Sad nitko ne može reći da naša djeca u Dubravi imaju sigurnost. To vam je kao da krdo životinja ugurate negdje i to je jako žalosno, da bilo koje dijete na svijetu je u učionici koja je premala. Previše je djece, premalo je stručnjaka i premalo prostora. To je savršen recept za tragediju”, kazala je Tomašković.

ODLAZAK LEGENDE: U dubokoj starosti preminuo čovjek kojemu je prvi put u povijesti dijagnosticiran autizam

Donald Gray Triplett preminuo je u 89. godini, a u povijest je ušao kao prva osoba kojoj su dijagnosticirani simptomi autizma. Godine 1938. prvi ga je pregledao dr. Leo Kanner, dječji psihijatar, a potom je zahvaljujući radu s Triplettom razvio ideju da je autizam povezan s nedostatkom roditeljske topline. Kasnije će to stručnjaci za autizam nazvati ‘teorijom majke hladnjaka’. Tijekom Drugog svjetskog rata dr. Tanner svoja je otkrića objavio u knjizi ‘Autistični poremećaji afektivnog kontakta’ koja se i danas smatra obaveznom literaturom za sve one koji žele steći barem površan uvid u misterij autizma.

ZLATNI CERTIFIKAT: Brojni gradovi žele postati ‘prijateljski raspoložene sredine za osobe s autizmom’

Gradovi žele razumjeti kako postati istinski usmjereni na ljude, uključujući osobe s invaliditetom. Učiniti urbani prostor i zajednicu pogodnima za život milijunima ljudi koji imaju dijagnozu iz spektra globalni je imperativ. Kada je riječ o urbanim sredinama – kako u zatvorenim prostorima, kao što su trgovine, kazališta, kina, restorani, muzeji, javni prijevoz, tako i na otvorenom, poput ulica i parkova – nepredvidiva buka, svjetla, mirisi i redovi mogu uzrokovati osjetilne smetnje kod osoba s autizmom. Podešavanje ventilacije, akustike, grijanja, rasvjete, stvaranje tihih prostora za ponovnu kalibraciju nakon stresnog trenutka, postavljanje vizualnih znakova koji kombiniraju riječi sa slikama, stavljanje na raspolaganje senzornih vodiča, sve to može uvelike doprinijeti poboljšanju životnih uvjeta za osobe s autizmom.

Billa u Austriji uvodi sat tišine dnevno da olakša kupovinu autističnim osobama

Mediji ističu kako u Austriji ima između 80.000 i 90.000 autista te kako je više nego pohvalno da i na njih netko misli. “Nama je posebno važno da se svi kupci koji kod kupovine trebaju više mira, kao primjerice ljudi iz spektra autizma, kod nas osjećaju dobrodošlima i ugodno osjećaju”, poručilo je čelništvo Bille. Dodali su kako su i svoje zaposlenike u dotičnim filijalama izučili kako trebaju postupati s autističnim kupcima. Također je istaknuto kako Billa namjerava sat tišine proširiti i na gradove i mjesta u ostalim austrijskim pokrajinama, i to u suradnji s lokalnim socijalnim udrugama i ustanovama.

Za 115 odraslih osoba s autizmom brine samo dvoje rehabilitatora

“Postoji nacrt plana da se u Zagrebu sagradi škola za djecu s autizmom, no čini se da su nastali veliki problemi oko infrastrukture. Potrebno je, naime, otkupiti zemljišta da bi se počeo graditi centar za autizam. Mi više ne možemo upisati sve učenike kojima je to potrebno, a prostor koji imamo nije dovoljan. Trenutno imamo 80 učenika, a da imamo adekvatan prostor, mogli bi odmah upisati njih 120. Nismo miljenici grada, a imali smo deklarativna obećanja da smo prioritet. No moramo biti optimistični i vjerovati da će se dogoditi pomak“, objasnila je Žarka Klopotan.

Dalibor Talajić: ‘U razumijevanju sina s autizmom najviše mi je pomogla legendarna rečenica Brucea Leeja’

Logično je da Daliborov sin, čije ime kao ni kćerino u knjigama ne spominje jer želi da jednog dana sami odluče žele li da njihova priča bude javna, zahtjeva više pažnje. Njezine ‘male pobjede’ možda mogu proći neopaženo, ali vidimo da to kod Dalibora nije slučaj. To paralelno odrastanje značilo je i da prognoze za sinove školovanje, s druge strane, nisu bile najbolje.

– Kazali su nam da neće vidjeti niti specijalnu školu, da zaboravimo, da tražimo ustanovu gdje ćemo ga spremiti i tamo će biti još djece. Taj cilj osnovne škole je postignut i mislio sam da je to to. Kad smo krenuli u redovnu osnovnu školu, tu tek počinje veselje, jer uz sve životne vještine koje je trebalo učiti i stjecati opće korisne kompetencije, što ide jako sporo s tim dijagnozama, sad je došla i škola koja ima svoj set obveza i zadaća. Neki profesori imaju sluha, neki ne. Počela ga je pratiti na njegovom putu sestra, koja da ne ponovim grešku, nema neželjenih izazova…

Ove godine ništa od dva važna zakona

OČITO se ove godine neće donijeti dva bitna zakona koja bi olakšala život djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Radi se o Zakonu o osobnoj asistencij i Zakonu o inkluzivnoj naknadi. Oba zakona su se očekivala krajem ove godine, no ipak neće biti donesena ove godine. Kako su nam poručili iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zakon o osobnoj asistenciji će ubrzo biti objavljen na portalu e-Savjetovanje i nastavit će se s daljnjom propisanom procedurom donošenja Zakona. Kako su pisali mediji, očekuje se da bi zakon trebao biti donesen u srpnju iduće godine.