Lidija Blažević, majka dvoje djece s autizmom: Naša svakodnevica je sve samo ne uobičajena…

U ovakvim životnim okolnostima je teško odvojiti vrijeme za sebe, ali kad dođete do točke pucanja, shvatite da ne možete stalno gaziti preko sebe, da ste i dalje čovjek sa svim svojim osjećajima i potrebama. Kada uspijem, odlazim na radionice podrške u Udrugu za autizam u Zagreb, gdje se družim s roditeljima u istom problemu i to mi psihički najviše pomaže. Kad vidiš da nisi sam, čuješ druge priče, iskustva… I dva puta tjedno uspijem otići na trening jer je relativno kasno, u 21 h, pa se uvijek u to doba možemo izorganizirati.