Dalibor Talajić: ‘U razumijevanju sina s autizmom najviše mi je pomogla legendarna rečenica Brucea Leeja’

Logično je da Daliborov sin, čije ime kao ni kćerino u knjigama ne spominje jer želi da jednog dana sami odluče žele li da njihova priča bude javna, zahtjeva više pažnje. Njezine ‘male pobjede’ možda mogu proći neopaženo, ali vidimo da to kod Dalibora nije slučaj. To paralelno odrastanje značilo je i da prognoze za sinove školovanje, s druge strane, nisu bile najbolje.

– Kazali su nam da neće vidjeti niti specijalnu školu, da zaboravimo, da tražimo ustanovu gdje ćemo ga spremiti i tamo će biti još djece. Taj cilj osnovne škole je postignut i mislio sam da je to to. Kad smo krenuli u redovnu osnovnu školu, tu tek počinje veselje, jer uz sve životne vještine koje je trebalo učiti i stjecati opće korisne kompetencije, što ide jako sporo s tim dijagnozama, sad je došla i škola koja ima svoj set obveza i zadaća. Neki profesori imaju sluha, neki ne. Počela ga je pratiti na njegovom putu sestra, koja da ne ponovim grešku, nema neželjenih izazova…

Sigurnija budućnost za osobe s autizmom

“U slučaju djece i osoba s autizmom sve se svodi na to da će oni za koje roditelji ne osmisle održivo rješenje na kraju završiti u klinikama za psihijatriju, kao što je Vrapče, ili u svojim obiteljima, ali bez adekvatne skrbi. Time gube svako pravo odlučivanja o sebi i vlastitom životu, kao i ljudsko dostojanstvo, pa je velika briga mnogih roditelja što će biti s njihovom djecom kad njih više ne bude – priča Anita o motivima zbog kojih je prije otprilike godinu i pol dana napustila posao u državnoj službi i odlučila se posvetiti ovom projektu. Riječ je trećoj životnoj zajednici za osobe s autizmom koju gradi udruga. Projekt je okupio osam obitelji koje time žele riješiti budućnost svoje djece i u potpunosti se financira sredstvima iz Fonda za regionalni razvoj EU. Ukupna je vrijednosti cijelog projekta nešto veća od 8,2 milijuna kuna i očekuje se da bi, uz osam mjesta za korisnike s autizmom, trebao osigurati i barem osam radnih mjesta.”

Sin mi ima 20 godina, a na razini je predškolskog djeteta

Kod Ivana je i prag tolerancije na bol veoma visok, pa nismo znali kada ga je nešto boljelo. Primjerice, kada je dobio upalu oba uha samo se nekontrolirano smijao i bio u povišenom raspoloženju. U početku nisam mogla prepoznati sva ta njegova ponašanja. Mislila sam da je sretan, ali kad se spustila noć vidjela sam da nešto ne štima. Tonuo je u san i počeo je škrgutati zubima, raditi grimase i gurati prst u uho. Tek tada sam shvatila da proživljava bol. Malo po malo naučila sam čitati niz tih znakova i svako neobično ponašanje. I danas njegovo zdravstveno stanje kontroliram noću, odnosno kada spava.

Anita Dražetić: svi izazovi majke čijem je djetetu dijagnosticiran autizam

Udruga za autizam Zagreb osnovana je 1997. s ciljem okupljanja osoba s poremećajem iz spektra autizma, njihovih obitelji, prijatelja, stručnjaka i volontera, s ciljem promicanja i ostvarivanja njihovih prava i sloboda koje imaju i drugi građani u integriranim uvjetima lokalne sredine. Posvetili smo se tome kroz osmišljavanje i provedbu programa i projekata te ostalih aktivnosti kojima konkretno pomažemo osobama s autizmom i njihovim obiteljima.